????NOVA AFERA I SKANDAL U MUP-u????

???? ŠTO SE TO DOGAĐA U POLICIJI I MOGU LI GRAĐANI I POLICIJSKI SLUŽBENICI TE MEDIJI NAKON OVOGA VIŠE VJEROVATI JAVNIM PRIOPĆENJIMA MUP-a ????

???????? NEPOTIZAM I SMJENA POMOĆNIKA NAČELNIKA POLICIJSKE ŠKOLE TE JAVNO OGRAĐIVANJE MUP-a OD TAKVOG PONAŠANJA, A ONDA POVRATAK PREKO NOĆI NAZAD U TIŠINI I BEZ IKAKVE ODGOVORNOSTI ????????

Nakon svega što se posljednjih dana događa, opravdano se postavlja pitanje hoćemo li ponovno gledati već viđeni scenarij: da pomoćnik načelnika Policijske škole Stipo Pavić, kao rukovoditelj odgovoran po liniji rada, zbog pritiska javnosti bude razriješen dužnosti, a potom već sljedećeg dana na nju vraćen?

Naime, Sindikat je prije nekoliko mjeseci već svjedočio gotovo nevjerojatnoj situaciji povezanoj s ponašanjem istog pomoćnika načelnika tijekom hodočašća hrvatske policije u Lourdesu u Francuskoj.

MUP je tada javno ocijenio da takvo ponašanje nije bilo primjereno standardima koji se očekuju od rukovodećih službenika u sustavu policijskog obrazovanja i najavio utvrđivanje svih relevantnih činjenica i okolnosti po povratku sudionika s hodočašća i podzumanje odgovarajućih mjera.

Sindikat je u posjedu dokumenta kojim su 25. 5. 2026. godine svi djelatnici Policijske škole obaviješteni da Stipo Pavić više ne obnaša dužnost pomoćnika načelnika Policijske škole. Međutim, već sljedećeg dana, 26. 5. 2026. godine, ta je odluka povučena i vraćen je nazad na istu funkciju.

Zbog toga javno pitamo glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu:

Jeste li Vi donijeli odluku da se Stipo Pavić vrati na dužnost pomoćnika načelnika Policijske škole nakon događaja u Lourdesu?

Ako jeste, na temelju kojih činjenica i razloga je takva odluka donesena?

I još važnije:

Što ćete sada poduzeti u odnosu na odgovornost istog pomoćnika načelnika?

Isto tako Sindikat već dulje vrijeme upozorava i na način kadroviranja u policijskom sustavu. Posebno problematiziramo slučajeve u kojima se na radna mjesta policijskih službenika dovode osobe koje u trenutku dolaska nisu policijski službenici, iako u sustavu postoje policijski službenici s odgovarajućim visokoškolskim obrazovanjem koji godinama rade na radnim mjestima srednje stručne spreme i čekaju priliku za napredovanje.

Takva radna mjesta, prema našem stajalištu, trebala bi biti dostupna postojećim policijskim službenicima kroz transparentne i jednake postupke, a ne popunjavana na način koji otvara sumnju u pogodovanje pojedincima povezanim s rukovodećim policijskim službenicima.

Posebno tražimo objašnjenje slučajeva u kojima osoba najprije dobije rješenje za radno mjesto policijskog službenika, a tek potom bude upućena na temeljni policijski tečaj u trajanju od mjesec i pol dana kako bi stekla uvjete za status policijskog službenika i uvjete za to radno mjesto.

U konkretnom slučaju Sindikat traži odgovor i o okolnostima zapošljavanja supruge pomoćnika načelnika Stipe Pavića koja je prije radila na radnom mjestu državnog službenika na upravnim poslovima u Policijskoj upravi zagrebačkoj.

Zato javno pitamo ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Davora Božinovića:

Tko je odobrio takvo kadrovsko rješenje, prema kojim kriterijima i na temelju kojih propisa?

Je li prije donošenja takve odluke omogućeno postojećim policijskim službenicima koji ispunjavaju potrebne obrazovne uvjete da se natječu za to radno mjesto?

Ako su svi postupci provedeni zakonito, transparentno i bez pogodovanja, javnosti i policijskim službenicima ne bi trebalo biti teško predočiti dokumentaciju i dati jasne odgovore.

Policijski službenici i u njihovo ime Sindikat ne traže privilegije.

Traže jednaka pravila za sve.

Poveznice:

https://www.index.hr/vijesti/clanak/prijavljen-napad-u-policijskoj-skoli-maskirani-muskarci-ozlijedili-ucenika/2837083.aspx?utm_source=adios.hr

https://www.index.hr/vijesti/clanak/buduci-hrvatski-policajci-snimljeni-na-hodocascu-u-francuskoj-evo-koreografije/2795401.aspx

https://www.index.hr/vijesti/clanak/mup-ponasanje-pomocnika-nacelnika-policijske-skole-u-lourdesu-nije-bilo-primjerenom/2795636.aspx

Broj: SPS-01-02/30-2026.

Zagreb, 22. 9. 2026. godine

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

RAVNATELJSTVO POLICIJE

n/r glavnog ravnatelja policije Nikole Miline

PREDMET: SROZANE PLAĆE VISOKOOBRAZOVANIH POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

-        tražimo odgovore glavnog ravnatelja policije Nikole Miline o reorganizaciji, novim koeficijentima i sustavnom podcjenjivanju stručnih i operativnih policijskih poslova.-

Poštovani gospodine glavni ravnatelju policije,

Sindikat policijskih službenika ne može i neće šutjeti o posljedicama Vaše reorganizacije policije i novog sustava plaća te vrednovanja radnih mjesta policijskih službenika kojim ste policijskim rukovoditeljima i najniže plaćenim policijskim službenicima podigli plaće, ali ste zato zakinuli visokoobrazovane policijske službenike.

Ne osporavamo da policijski službenici trebaju imati veće plaće. Naprotiv – smatramo da policijski službenik za svoj posao treba biti dostojanstveno i primjereno plaćen i kada pričamo o plaći onda treba razgovarati o osnovnoj plaći, a ne o prosječnoj u kojoj se ubrajaju svi dodaci (rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom kao i prekovremeni rad) jer dodaci na plaću su posebni uvjeti rada koji se sukladno KUDSN-u moraju dodatno plaćati bez obzira na radno mjesto. Stoga povećanje koje je provedeno je zapravo minimalno kako za najniže plaćene policijske službenike tako i za navedenu kategoriju visokoobrazovanih policijskih službenika koji na plaći nemaju gore navedene dodatke budući da većinom rade ili uredovno radno vrijeme ili smjene (jutarnju i popodnevnu).

S druge strane i ta povećanja koja su se dogodila su mizerna s obzirom na inflaciju, ali ni ne očekujemo da to razumijete s obzirom na Vašu plaću koja je 3-4 puta veća od policijske i nemamo ništa protiv toga, ali zato trebate imati odgovornost za odluke koje donosite u policijskom sustavu kojim upravljate.

Zato Vas pitamo kako je moguće da istodobno toliko visoko vrednujete pojedina rukovodeća radna mjesta, dok ste veliki broj stručnih i operativnih policijskih poslova, uključujući poslove kriminalističke policije, koje ovdje posebno ističemo, kao i poslove visokoobrazovanih policijskih službenika, financijski i statusno gurnuli prema dnu?

Policijski službenik koji godinama stječe iskustvo, završava fakultet, dodatno se obrazuje, usavršava i specijalizira za određeno područje rada i svakodnevno provodi složena kriminalistička istraživanja, inspiciranja pojedinih predmeta, pritužbi građana, odlučuje o zakonitosti uporabe sredstava prisile, obavlja osiguranja javnih okupljanja i da dalje ne nabrajamo sve poslove koje rade ti visokoobrazovni policijski službenici nije samo još jedno radno mjesto u sustavu.

To je čovjek koji nosi znanje koje se ne može steći preko noći i koji zna raditi s izvorima i analizirati podatke, povezivati događaje, provoditi izvide, razgovarati sa žrtvama i svjedocima, surađivati s državnim odvjetništvom i drugim službama te donositi odluke koje mogu imati ozbiljne posljedice za kazneni i bilo koji drugi postupak.

Takav posao mora imati i odgovarajuću vrijednost i ne biti samo na papiru i u opisu poslova, već mora biti i adekvatno vrednovan i plaćen. Jer ako sustav govori da je neko radno mjesto složeno i odgovorno, a onda ga financijski vrednuje kao da nije – tada problem nije u policijskom službeniku već u sustavu vrednovanja kojeg ste Vi uveli.

Primjera radi kriminalistička policija nekada je bila mjesto na koje se dolazilo nakon što si se na terenu dokazao kroz posao da si dobar i vrijedan policajac. Nije svatko mogao doći u kriminalističku policiju, jer trebalo je imati znanje i vještine, trebalo je imati iskustvo i rezultate i ono najvažnije trebalo je zaslužiti povjerenje. Rad u kriminalističkoj policiji predstavljao je profesionalni izazov i određeni status unutar policijske struke koji se cijenio. Vašim dolaskom i Vašim „radom“ u ovih devet godina tome više nije tako.

Danas moramo gledati kako ljudi iz kriminalističke policije odlaze zbog nezadovoljstva, a sve je manje onih koji tamo žele doći. To bi za svakog tko upravlja policijskim sustavom trebalo biti ozbiljno upozorenje, ali Vas to ovih devet godina mandata ne brine, ne brine Vas što ste srozali kriminalističku policiju do te mjere da se policijske službenike po zapovijedi rukovoditelja dovodi u kriminalističku policiju jer ne žele sami doći i više im kriminalistička policija nije izazov.

Postavlja se i ozbiljno i jednostavno pitanje radi li se to namjerno i ugrožava li se time i nacionalna sigurnost hrvatske države i kome je interesu da kriminalistička policija ne radi svoj posao te tko će sutra voditi kriminalistička istraživanja ako danas više nitko ne želi raditi u kriminalističkoj policiji?

Hoće li se složena kaznena djela istraživati samo organizacijskim shemama, hoće li se stručnost nadomjestiti novim rukovodećim mjestima, hoće li se iskustvo nadomjestiti novim nazivima radnih mjesta?

Neće jer policiju čine ljudi i ne tražimo da se nekome uzme da bi se nekome dalo kako je to nekada napravio bivši ministar Vlaho Orepić koji je smanjio plaće višoj i visokoj stručnoj spremi da bi povećao srednjoj, a što se pokazalo promašenim i koju grešku je ispravio ministar Davor Božinović na naše traženje i na čemu smo mu neizmjerno zahvalni u ime svih policijskih službenika više i visoke stručne spreme.

Želimo biti i potpuno jasni, da netko zlonamjeran ne bi ovo namjerno pogrešno tumačio.  Sindikat policijskih službenika ne traži smanjenje plaća policijskih rukovoditelja jer smatramo da i odgovornost rukovoditelja treba biti odgovarajuće plaćena.

Ali pitamo Vas gdje je odgovornost visokoobrazovanog policijskog službenika koji samostalno provodi policijske poslove, gdje je vrednovanje njegovog iskustva, stručne spreme, specijalističkih znanja? Gdje je vrednovanje činjenice da upravo taj policijski službenik neposredno obavlja posao zbog kojeg policija postoji?

Jer policijski sustav nije samo hijerarhija kako ju očito Vi zamišljate, policijski sustav je prije svega operativa, jer rukovoditelj može upravljati, koordinirati i donositi odluke i za njih mora biti odgovoran, ali netko mora taj posao provesti, izaći na teren, provesti izvide, razgovarati sa žrtvom i građanima, pronaći dokaz, povezati informacije, napisati izvješće i svu popratnu dokumentaciju, stajati iza rezultata kriminalističkog istraživanja i upravo ti ljudi ne smiju biti posljednja rupa na svirali sustava, a Vi ste ih na to sveli.

Posebno nas zabrinjava položaj visokoobrazovanih policijskih službenika jer država ulaže u njihovo obrazovanje, policija ulaže u njihovo iskustvo, a sustav od njih očekuje da obavljaju sve složenije poslove, a istodobno, novi sustav vrednovanja ne daje im uvijek odgovarajući razlog da ostanu u operativi, a vratiti se na mjesto policajca u patroli više ne mogu s obzirom na obrazovanje.

To je potpuno pogrešna poruka i ako želimo stručnu policiju, moramo platiti stručnost. Ako želimo kriminalističke istražitelje, moramo vrednovati kriminalističke istražitelje. Ako želimo iskusne policijske službenike, moramo vrednovati iskustvo. Ako želimo visokoobrazovane policijske službenike u operativi, moramo im omogućiti da im se obrazovanje i stručnost stvarno isplate, jer u protivnom ćemo dobiti sustav u kojem će najbolji ljudi vrlo brzo shvatiti da im se više isplati otići iz operative nego u njoj ostati.

Posebno upozoravamo na opasnost stvaranja sustava u kojem je gotovo jedini način da policijski službenik značajnije poveća svoja primanja – odlazak u rukovodeću strukturu. Ako policijski službenik mora postati šef da bi njegov rad bio adekvatno plaćen, tada smo napravili sustav koji ne nagrađuje stručnjaka, a s druge strane svima je jasno, pa i vrapcima na grani kako se postaje rukovoditelj i da nitko bez Vaše suglasnosti to ne može postati jer se uplićete do te mjere da odlučujete i dajete suglasnosti do razine pomoćnika načelnika. S obzirom na to da smo tu temu o depolitizaciji policije već otvorili i u Hrvatskom saboru zaključit ćemo samo da ste od policije napravili interesnu skupinu pojedinaca na rukovodećim radnim mjestima koja je svakome nešto dužna i koja „pleše“ kako i vi želite, a Vaš ples se sveo na ples s politikom jer ona Vas je postavila i ona Vas može maknuti kada god to poželi ako nećete plesati njen ples.

Nagrađujete samo funkcije od kojih ste napravili poslušnike, a  policiji trebaju i rukovoditelji koji će preuzeti odgovornost i vrhunski stručnjaci jer ne može svatko biti rukovoditelj i ne treba to svatko biti, ali zato ne može svatko niti biti vrhunski stručnjak u određenom segmentu policijskog posla i to treba znati vrednovati i kroz plaću.

Sustav mora omogućiti da primjerice vrhunski kriminalistički istražitelj, stručnjak za gospodarski kriminalitet, organizirani kriminalitet, korupciju, cyber kriminalitet ili druga specijalizirana područja može biti vrhunski plaćen zbog svoje stručnosti i odgovornosti, a ne zato što je dobio rukovodeću fotelju.

Ovo nije pitanje jednog policajca i nije pitanje jednog rukovoditelja već je pitanje budućnosti hrvatske policije. Ako danas ne zaustavimo odlazak stručnih ljudi iz kriminalističke policije, sutra ćemo se pitati gdje su ljudi koji znaju provoditi najsloženija kriminalistička istraživanja. Ako danas ne vrednujemo visokoobrazovane policijske službenike, sutra ćemo se pitati zašto najbolji ljudi odlaze.

Stoga od Vas kao glavnog ravnatelja policije tražimo da odgovorite:

1. Zašto su pojedina rukovodeća radna mjesta dobila tako visoko financijsko vrednovanje, dok su brojna radna mjesta visokoobrazovanih policijskih službenika ostala nedovoljno vrednovana?

2. Kako se novim sustavom koeficijenata želi zadržati visokoobrazovane policijske službenike?

3. Kako se želi motivirati policijske službenike da dolaze primjerice u kriminalističku policiju kada financijsko i statusno vrednovanje tih poslova više nije dovoljno motivirajuće?

4. Zašto policijski sustav ne omogućava stručnom policijskom službeniku da napreduje i bude adekvatno plaćen bez prelaska na rukovodeće radno mjesto?

5. Je li prilikom reorganizacije napravljena analiza koliko policijskih službenika napušta kriminalističku policiju i koliko ih se u posljednje vrijeme želi rasporediti na takva radna mjesta?

6. Je li napravljena analiza stvarne složenosti, odgovornosti i rizika poslova koje obavljaju policijski službenici u odnosu na financijsko vrednovanje njihovih radnih mjesta?

7. Je li normalno da policajac koji se obrazuje i završi visokoškolsko obrazovanje nakon toga napreduje na hijerarhijski više radno mjesto ima manju plaću nego koju je imao kada je radio u patroli?

Gospodine glavni ravnatelju policije, možete mijenjati pravilnike i organizacijske sheme te nazive radnih mjesta. Možete stvarati i nove rukovodeće strukture, ali jednu stvar ne možete promijeniti, a ta je da policiju čine ljudi.

I zato je krajnje vrijeme da se prestane gledati samo koliko će koeficijent dobiti pojedina funkcija, a počne gledati koliko vrijedi čovjek koji svaki dan radi policijski posao, jer nije problem u tome što policajac ima veću plaću. Neka je ima i treba biti još veća.

Problem je kada policijski službenik koji je završio visokoškolsko obrazovanje, godinama radio u operativi i bio policajac na terenu, stekao specijalističko znanje i preuzeo odgovornost za najzahtjevnija kriminalistička istraživanja dobije poruku da njegov rad vrijedi manje od onoga što je prije radio ili samo zato što nije postao rukovoditelj.

S poštovanjem,

P R E D S J E D N I K

Mario Puškarić. mag. crim.

O TOME OBAVIJEST:

- medijima,

- gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske,

- gosp. dr. sc. Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova,

- ARHIVA, ovdje.-

Broj: SPS-01-02/30-2026.

Zagreb, 17. 9. 2026. godine

HRVATSKI SABOR

n/r saborskih zastupnika

PREDMET: DEPOLITIZACIJA POLICIJE,

-        inicijativa za promjena Zakona o policiji

Poštovani saborski zastupnici,

Sindikat policijskih službenika ovim putem poziva Hrvatski sabor da u okviru predstojećih izmjena Zakona o policiji o kojima se govori unutar sustava, otvori pitanje koje je, prema našem mišljenju, od presudne važnosti za budućnost hrvatske policije – stvarne, a ne samo deklarativne depolitizacije policijskog sustava.

Obraćamo se vama jer nas Ministarstvo unutarnjih poslova nije uključilo u mišljenja i prijedloge izmjena dopuna zakona kojim se reguliraju između ostaloga prava i obveze policijskih službenika o kojima je sindikat dužan voditi brigu.

Ovo pitanje nije posljedica pojedinačnog događaja i afera koje se otvaraju u javnosti u posljednje vrijeme, a niti je usmjereno protiv jedne osobe. Posljednja događanja u policijskom sustavu samo su ponovno otvorila pitanje koje se, prema našem mišljenju, mora riješiti sustavno i zakonski.

POLICIJA NE MOŽE BITI DEPOLITIZIRANA SAMO NA PAPIRU

Hrvatska policija zakonom je definirana kao profesionalna služba i policijskim službenicima zabranjeno je članstvo u političkim strankama, a zakonom su propisana i ograničenja njihova političkog djelovanja. Od policijskog službenika očekuje se profesionalnost, zakonitost, nepristranost i postupanje neovisno o političkim interesima.

Međutim, kada govorimo o samom vrhu policijskog sustava, otvara se potpuno drugačije pitanje.

Ako policijski službenik mora biti depolitiziran, zašto institucionalni model izbora i odgovornosti prvog čovjeka policije, odnosno glavnog ravnatelja policije, ostavlja tako snažnu vezu između profesionalnog vrha policije i izvršne vlasti?

Glavnog ravnatelja policije bira se putem javnog natječaja na mandat od pet godina, ali ga imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Istodobno, za svoj rad odgovara ministru unutarnjih poslova.

Time se otvara legitimno pitanje postoji li u takvom modelu dovoljna institucionalna zaštita profesionalne autonomije glavnog ravnatelja policije.

Jer nije dovoljno samo propisati da je policija depolitizirana, potrebno je stvoriti institucionalne mehanizme koji će omogućiti da policija u svom profesionalnom postupanju bude otporna na političke utjecaje.

TKO KONTROLIRA ONOGA TKO KONTROLIRA CIJELI POLICIJSKI SUSTAV?

Posebno pitanje predstavlja sustav imenovanja i razrješenja policijskih rukovoditelja.

Ako je glavni ravnatelj policije središnja osoba kroz koju se ostvaruje ključan utjecaj na izbor i postavljanje profesionalnog rukovodećeg kadra u policiji, tada se koncentracija ovlasti ne zaustavlja na njegovu položaju.

Ona se spušta kroz cijelu hijerarhiju – od vrha policije, preko rukovoditelja policijskih uprava i policijskih postaja, pa sve do najnižih razina rukovođenja. U naravi se od glavnog ravnatelja policije ishoduje suglasnosti za rukovodeće radno mjesto do razne ne samo načelnika već i njegovog pomoćnika i s tim smo zapravo sve rekli koliko je policija depolitizirana. Možemo s razlogom izvesti samo zaključak da je policija depolitizirana samo na papiru jer cijeli sustav policijskih rukovoditelja, kojih ima itekako previše, je totalno politiziran.

Zato se mora postaviti pitanje:

Može li policijski sustav biti stvarno depolitiziran ako postoji mogućnost da se kadrovska moć koncentrira u rukama vrlo malog broja ljudi, dok je politička vlast istodobno uključena u izbor i razrješenje prvog čovjeka policije?

To nije pitanje osobnih odnosa već je to pitanje sustava kontrola i ravnoteža.

ZAŠTO BI POLICIJA MORALA IMATI DRUGAČIJI MODEL?

Usporedba s drugim sigurnosnim sustavima pokazuje da postoje modeli u kojima je izbor čelnika sigurnosnih institucija institucionalno podijeljen između više tijela.

Kod sigurnosno-obavještajnog sustava u postupku imenovanja i razrješenja ravnatelja sudjeluju predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, a predviđeno je i prethodno mišljenje nadležnog saborskog odbora.

Sličan princip institucionalne podjele postoji i kod Oružanih snaga Republike Hrvatske, gdje u postupku imenovanja i razrješenja načelnika Glavnog stožera sudjeluju predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor kroz nadležni odbor.

Ne tvrdimo da policiju treba urediti na potpuno identičan način, ali smatramo da je opravdano otvoriti pitanje:

Zašto se kod jedne od ključnih institucija nacionalne sigurnosti – hrvatske policije – ne bi osigurao model u kojem bi izbor, odgovornost i razrješenje njezina prvog čovjeka bili podložni snažnijem sustavu međuinstitucionalne kontrole?

MANDAT MORA ŠTITITI PROFESIONALNU ODLUKU

Posebno je važno pitanje mandata glavnog ravnatelja policije, jer on mora imati mogućnost donijeti profesionalnu i zakonitu odluku čak i onda kada ona nije politički poželjna i to je jedna od temeljnih pretpostavki profesionalne policije.

Ako osoba na čelu policije zna da njezin mandat ovisi o izvršnoj vlasti, potrebno je osigurati dovoljno snažne zakonske mehanizme koji će spriječiti da pitanje opstanka na funkciji postane važnije od profesionalne odluke.

Glavni ravnatelj policije mora odgovarati za svoj rad, ali istodobno mora biti institucionalno zaštićen od političkog pritiska.  Odgovornost i neovisnost nisu suprotstavljene vrijednosti. Naprotiv, upravo odgovornost prema više institucionalnih aktera može biti jedan od mehanizama zaštite profesionalne neovisnosti.

PROBLEM NIJE SAMO U VRHU POLICIJE

Danas se o depolitizaciji policije najčešće govori kroz zabranu političkog djelovanja policijskih službenika. Međutim, stvarna depolitizacija mora obuhvatiti i kadroviranje, način izbora rukovoditelja, njihove mandate, kriterije za imenovanje i razrješenje te sustav institucionalnog nadzora.

Jer ako se policijskom službeniku na najnižoj razini traži potpuna profesionalna i politička neutralnost, isti standard mora vrijediti i za policijski rukovodeći sustav.

Ne smije postojati situacija u kojoj policijski službenik mora biti politički neutralan, dok istodobno njegova profesionalna karijera može u velikoj mjeri ovisiti o odlukama hijerarhije čiji se vrh nalazi u neposrednoj vezi s političkom izvršnom vlašću.

ŠTO TRAŽIMO OD HRVATSKOG SABORA?

Sindikat policijskih službenika stoga poziva saborske zastupnike da u predstojećim izmjenama Zakona o policiji razmotre mogućnost uspostave novog modela kojim bi se:

- dodatno osigurala profesionalna i operativna neovisnost policije;

- ojačao sustav međuinstitucionalne kontrole nad izborom i razrješenjem glavnog ravnatelja policije;

- jasno propisali objektivni i provjerljivi kriteriji za imenovanje policijskih rukovoditelja;

- smanjila mogućnost prekomjerne koncentracije kadrovske moći unutar jednog centra odlučivanja;

- ojačala transparentnost postupaka imenovanja i razrješenja;

- osigurala zaštita profesionalnih odluka policijskih rukovoditelja od političkog utjecaja i

- dodatno osnažio parlamentarni i drugi institucionalni nadzor nad radom policije.

OVO NIJE PITANJE NIKOLE MILINE - OVO JE PITANJE POLICIJSKOG SUSTAVA

Danas policijskim sustavom upravlja Nikola Milina i to već devetu godinu. U tom razdoblju, prema ocjeni Sindikata policijskih službenika, nije pokazao spremnost suprotstaviti se političkim interesima kada su oni u koliziji s interesima struke i zauzeti jasan stav u zaštiti profesionalnih interesa policijskih službenika. I zato ga često pozivamo na odgovornost i smatramo da je najlošiji glavni ravnatelj policije ikada u povijesti hrvatske policije.

Činjenica da je ponovno izabran za glavnog ravnatelja policije, odnosno da je on izbor Davora Božinovića, te da mu je povjeren i drugi mandat, unatoč tome što su se na javni natječaj javili i drugi kandidati sa zavidnim životopisima, dodatno otvara pitanje kriterija prema kojima se bira čelnik hrvatske policije i kakvu ulogu u tom izboru imaju profesionalni, a kakvu politički kriteriji.

U tom kontekstu vrijedi se prisjetiti bivšeg glavnog ravnatelja policije Marka Srdarevića.

Dolaskom na dužnost glavnog ravnatelja policije Marko Srdarević otvorio je tri iznimno važne teme koje su se izravno odnosile na budućnost policijske struke i položaj policijskih službenika:

1. kaznenopravnu zaštitu policijskih službenika,

2. motivaciju policijskih službenika,

3. preustroj policijskih uprava, odnosno pitanje prevelikog broja neoperativnih ustrojstvenih jedinica i policijskih rukovoditelja.

To nisu bile marginalne teme. To su bila ključna pitanja koja su zadirala u samu organizaciju, učinkovitost i profesionalni položaj hrvatske policije i u tu svrhu pozvani su na dijalog svi sindikati koji djeluju unutar Ministarstva unutarnjih poslova te nije bilo podjela na reprezentativne i nereprezentativne jer ta podjela je jedino moguća i zakonita kada su i u pitanju kolektivni pregovori s Vladom Republike Hrvatske o Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike.

Prema stavu Sindikata policijskih službenika, upravo su takve promjene predstavljale ozbiljno zadiranje u postojeći način funkcioniranja policijskog sustava i odnos između operativne policije, rukovodećih struktura i političkog sustava.

Marko Srdarević na dužnosti glavnog ravnatelja policije zadržao se relativno kratko, nakon čega je razriješen dužnosti, a teme koje je otvorio nestale su iz fokusa dolaskom Nikole Miline na čelo policije, umjesto da su bile riješene ili sustavno nastavljene.

I tu dolazimo do posljednjih devet godina. Uloga Nikole Miline u tom se razdoblju, prema ocjeni Sindikata policijskih službenika, sve više svela na kadroviranje podobnih, umjesto sposobnih, širenje i stvaranje novih radnih mjesta koja ne prate stvarne potrebe operativne policije te uvođenje novih policijskih službenika kroz temeljni policijski tečaj.

Posebno problematičnim smatramo činjenicu da osoba nakon temeljnog policijskog tečaja, koji traje približno mjesec i pol dana, dobiva status policijskog službenika i sve policijske ovlasti, dok istodobno osoba koja se prijavi na redovni natječaj za policijskog službenika prolazi edukaciju koja traje godinu dana. Imena i prezimena osoba na tom tečaju također „vrište“ jer su tu većinom imena i prezimena supružnika i djece te rodbine policijskih rukovoditelja, a ono što još više brine je činjenica da te osobe prvo dobiju rješenje o radnom mjestu policijskih službenika iako nisu policijski službenici i nemaju uvjete za to radno mjesto, a tek nakon toga ih se upućuje na taj „brzinski“ tečaj da bi zadovoljile uvjete tog radnog mjesta. S druge strane drugi policijski službenici koji godinama rade na radnim mjestima srednje stručne spreme s visokom stručnom spremom ne mogu se niti javiti na ta radna mjesta jer se popunjavaju preko noći s ovom kategorijom osoba bliskih policijskim rukovoditeljima.

Postavlja se jednostavno pitanje:

Kako je moguće da za obavljanje istih policijskih poslova, uz iste policijske ovlasti i odgovornosti, postoje toliko različiti standardi obrazovanja i osposobljavanja?

Dok se istodobno povećava broj takvih ulazaka u policijski sustav, na terenu je sve manje policijskih službenika koji stvarno provode policijske poslove i to je ključni problem.

Policijski sustav može imati sve veći broj zaposlenih, rukovoditelja i ustrojstvenih jedinica, ali ako na terenu, u policijskim postajama i na poslovima neposrednog obavljanja policijskih poslova ima sve manje policijskih službenika, onda moramo postaviti pitanje što se zapravo događa s policijskim sustavom i ako ovo nije ugroza nacionalne sigurnosti koje sustavno provodi Nikola Milina devet godina, onda što jest?

Istodobno svjedočimo odlasku policijskih službenika zbog nezadovoljstva, međuljudskih odnosa i narušavanja profesionalnog integriteta, kao i činjenici da policijski službenici koji su ispunili uvjete nailaze na probleme kada žele ostvariti pravo na mirovinu.

Dakle, s jedne strane imamo sve veći broj ljudi u sustavu, a s druge strane sve manje policijskih službenika koji neposredno obavljaju policijske poslove na terenu i brinu o sigurnosti građana i zaštiti ljudi i imovine. Uz navedeno policijske službenike koji su steli uvjete za mirovinu ne pošta se u zasluženu mirovinu uz famozno obrazloženje potrebe službe.

Ako je cilj povećati učinkovitost policije, onda se mora postaviti pitanje zašto se povećava administracija i broj rukovodećih i drugih neoperativnih radnih mjesta, dok se istodobno smanjuje broj policijskih službenika na terenu.

KOMUNIKACIJA I ODGOVORNOSTI NIKOLE MILINE

Poseban problem predstavlja način komunikacije čelništva policije sa sindikatima i javnošću. Prema ocjeni Sindikata policijskih službenika, Nikola Milina tijekom svog mandata nije uspostavio kvalitetan i otvoren odnos komunikacije sa svim sindikatima koji djeluju u Ministarstvu unutarnjih poslova, a njegovu komunikaciju s javnošću također obilježavaju ozbiljni nedostaci i manjak kompetencija. U situacijama kada bi očekivali da glavni ravnatelj policije Nikola Milina jasno i neposredno komunicira o radu policije, u javnosti se vrlo često pojavljuje ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Time se otvara pitanje:

Zašto ministar Davor Božinović mora preuzimati komunikacijsku ulogu glavnog ravnatelja policije?

Ministar Davor Božinović je politički čelnik Ministarstva unutarnjih poslova, dok je glavni ravnatelj Nikola Milina profesionalni čelnik policije.

Ako je policija profesionalna i depolitizirana služba, onda je logično očekivati da o stručnom i operativnom radu policije u prvom redu govori njezin profesionalni čelnik, a to je glavni ravnatelj policije Nikola Milina. Umjesto toga, prema onome što javnost može pratiti, u pojedinim situacijama ministar Davor Božinović daje izjave o kriminalističkim istraživanjima i postupanjima policije.

To otvara još ozbiljnije pitanje – kako i na temelju kojih informacija ministar Davor Božinović raspolaže podacima o pojedinim kriminalističkim istraživanjima te gdje je granica između političke odgovornosti ministra i operativnog rada policije, osobito kada je riječ o informacijama na koje se primjenjuje institut tajnosti izvida?

Ako su izvidi tajni, tada se mora jasno znati tko smije znati, tko smije govoriti i na temelju koje zakonske ovlasti i zadire li politika i u taj segment policijskog posla?

Ne može se istodobno javno inzistirati na profesionalnoj i depolitiziranoj policiji, a onda dopustiti da politička vlast bude dominantan glas kada se javnosti objašnjavaju konkretna kriminalistička istraživanja.

Zato ponovno naglašavamo: OVO NIJE PITANJE NIKOLE MILINE. OVO JE PITANJE POLIICJSKOG SUSTAVA. Jer sutra na mjestu glavnog ravnatelja policije može biti netko drugi, a ako zakon i sustav ostanu isti, ostat će i isti problem.

Ne smije se dogoditi da kvaliteta policije, njezina profesionalna neovisnost, kadroviranje, organizacija i odnos prema politici ovise o tome tko je trenutačno glavni ravnatelj policije i kakav odnos ima s političkom vlašću.

O MORALNOSTI I ODGOVORNOSTI NIKOLE MILINE, ALI I ODGOVORNOSTI POLITIKE

O moralnosti i odgovornosti Nikole Miline, koji nije samo policijski službenik nego i državni dužnosnik, moglo bi se puno toga reći. No, možda najbolje govori sama činjenica da ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dva puta sankcioniralo, i to temeljem prijava ovog Sindikata, zbog pitanja vezanih uz primanje regresa, božićnice i dara za djecu, odnosno naknada koje mu kao državnom dužnosniku ne pripadaju.

I unatoč tome, Nikola Milina i dalje obnaša dužnost glavnog ravnatelja policije – prvog čovjeka hrvatske policije.

Svatko tko imalo drži do osobne odgovornosti, profesionalnog integriteta i moralnih standarda koje bi upravo policijski službenik trebao predstavljati, nakon prvog takvog slučaja barem bi se zapitao treba li i dalje obnašati svoju dužnost. Nakon drugog puta to pitanje postaje još ozbiljnije jer govorimo o čelniku policije.

O čovjeku koji od svakog policijskog službenika očekuje zakonitost, odgovornost, profesionalnost i poštivanje propisa, a kada se isti ti standardi dovedu u pitanje na samom vrhu sustava, onda bi odgovornost trebala biti još veća.

No, ovdje priča ne završava s Nikolom Milinom.

Ono što nas još više zabrinjava jest reakcija, odnosno izostanak reakcije ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i premijera Andreja Plenkovića koji predstavlja Vladu Republike Hrvatske koja je Nikolu Milinu imenovala na tu dužnost.

Ministar Božinović predložio je Nikolu Milinu za glavnog ravnatelja policije, a Vlada Republike Hrvatske ga je na tu dužnost imenovala. Nakon svega što se dogodilo, nakon dva postupanja Povjerenstva, ni ministar ni Vlada Republike Hrvatske očito ne smatraju potrebnim javno otvoriti pitanje njegove političke i institucionalne odgovornosti.

Ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo i kao da se ne radi o čelniku policije, odnosno kao da isti standardi odgovornosti koji vrijede za policajca na terenu ne moraju vrijediti za prvog čovjeka policije.

I zato se moramo zapitati – zašto politici odgovara upravo ovakav glavni ravnatelj policije?

Jer teško je ne postaviti pitanje može li osoba koja je nakon ovakvih slučajeva i dalje na čelu policije biti dovoljno neovisna da se, kada je to potrebno, suprotstavi političkom pritisku i stane na stranu struke, zakona i svojih policijskih službenika.

Ne tvrdimo da politika njime manipulira, ali dužni smo pitati stvara li se upravo takvim odnosom sustava prema glavnom ravnatelju policije prostor za politički utjecaj na osobu koja bi morala biti neovisna u zaštiti profesionalnog integriteta policije.

Jer policiji ne treba glavni ravnatelj policije koji će biti dobar politici, već policiji treba glavni ravnatelj policije koji će biti dobar zakonu, struci, policijskim službenicima i građanima Republike Hrvatske.

A kada nakon dva ovakva slučaja izostane bilo kakva ozbiljna reakcija onih koji su ga postavili i koji ga mogu razriješiti, onda više nije pitanje samo moralnosti i odgovornosti Nikole Miline.  To postaje pitanje moralnosti i odgovornosti cijelog sustava koji takvo ponašanje tolerira.

I zato ćemo i dalje postavljati pitanje:

Je li Nikola Milina problem ili je problem sustav koji ga, unatoč svemu, i dalje drži na čelu hrvatske policije?

Zato tražimo od vas saborskih zastupnika Hrvatskog sabora u predstojećim izmjenama Zakona o policiji ne raspravljate samo o tome tko će biti glavni ravnatelj policije, nego prije svega o tome kakav policijski sustav želimo imati i kakve institucionalne mehanizme moramo uspostaviti da bi policija doista bila profesionalna, učinkovita, odgovorna i otporna na političke utjecaje.

Slučaj afere „Nakaze“ pokazao je zapravo kako policijski sustav trenutačno funkcionira i ne može se očekivati da će hrabru šibensku policijsku službenicu zaštititi sustav na čelu kojega je ovakav glavni ravnatelj policije i da će ići protiv svog rukovoditelja za kojeg je on dao suglasnost i politike koja ga je postavila. Zapitajte se koliko ima takvih slučajeva i koliko ima policijskih službenika koji nemaju hrabrosti prijaviti nego će radije okrenuti glavu, mi takvu policiju ne želimo, a vjerujemo niti hrvatski građani, a vi ste ti koji te građane predstavljate u Hrvatskom saboru.

Ako se policijskom službeniku zakonom zabranjuje političko djelovanje, onda isti princip profesionalnosti i depolitizacije mora biti ugrađen u cijelu hijerarhiju policijskog sustava – od prvog čovjeka policije do policajca koji svakodnevno izlazi na teren.

Policija mora pripadati građanima i zakonu, a ne politici.

No, bez obzira na to tko se nalazi na čelu policije, nijedan sustav ne bi smio ovisiti o osobnim karakteristikama, političkoj bliskosti ili odnosima pojedinaca i biti talac te osobe i politike.

Dobar sustav mora biti otporan i na dobre i na loše kadrovske odluke, zato se ne smije postavljati pitanje samo je li određeni glavni ravnatelj policije dobar ili loš.

Pravo pitanje je:

Može li hrvatski policijski sustav biti dovoljno profesionalan i otporan na političke utjecaje ako je njegov prvi čovjek istodobno kadrovski i institucionalno snažno vezan uz izvršnu vlast?

Ako želimo policiju koja će biti jednako odgovorna prema svakom građaninu, bez obzira na njegovu političku, društvenu ili bilo koju drugu pripadnost, tada moramo osigurati da i sama policija bude zaštićena od političkog utjecaja.

Policijski službenici ne smiju biti politički, policija ne smije biti politička, ali zato zakonom mora biti osigurano da ni profesionalni vrh policije ne bude doveden u položaj u kojem njegova profesionalna neovisnost može ovisiti o političkoj volji.

Zato pozivamo Hrvatski sabor da pitanje depolitizacije policije ne bude svedeno samo na zabranu političkog djelovanja policijskih službenika, nego da otvori pitanje cjelokupnog modela upravljanja, imenovanja, razrješenja i institucionalnog nadzora hrvatske policije.

Jer depolitizirana policija nije ona u kojoj samo policajac ne smije biti član političke stranke, depolitizirana policija je ona u kojoj ni jedan politički interes ne smije biti iznad zakona, struke i javnog interesa.

S poštovanjem,

P R E D S J E D N I K

Mario Puškarić. mag. crim.

O TOME OBAVIJEST:

- medijima,

- gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske,

- ARHIVA, ovdje.-

Broj: SPS-01-02/29-2026.

Zagreb, 15. 9. 2026. godine

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

n/r ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade RH

gosp. dr. sc. Davora Božinovića

PREDMET: Otvoreno pismo ministru Božinoviću o stanju u policijskom sustavu povodom tragičnog događaja u Slatini – utvrđivanje odgovornosti na svim razinama i kritike na neučinkovit policijski sustav koji se pretvorio u privatni sustav rukovodećih policijskih službenika i njihovih obitelji

Poštovani ministre, gospodine Božinoviću,

nakon svega što se posljednjih dana govori o odgovornosti policijskih službenika koji su se u trenutku tragičnog događaja u Slatini našli na terenu, smatramo potrebnim postaviti vam javna pitanja:

Jeste li Vi zadovoljni načinom na koji policijski sustav funkcionira?

Jeste li Vi zadovoljni na koji se način upravlja ljudskim potencijalima u policiji i

Jeste li zadovoljni radom glavnog ravnatelja policije Nikole Miline?

Jer dok na terenu kronično nedostaje policijskih službenika (svakodnevno u pojedinim policijskim postajama na raspolaganju je samo jedna policijska ophodnja na području cijele policijske postaje) istodobno se godinama provodi kadrovska politika zbog koje se opravdano postavlja pitanje jesu li prioriteti sustava doista postavljeni tamo gdje bi trebali biti – na teren, među građane i na neposredne policijske poslove u cilju sigurnosti građana i zaštite ljudi i imovine?

TAJNICE PREKO NOĆI POSTAJU POLICIJSKI SLUŽBENICI, A I DALJE RADE ISTE ADMINISTRATIVNE POSLOVE – KAKO JE TO MOGUĆE?

Svjedoci smo da preko noći radna mjesta administrativnih poslova, koje je primjerice tajnica načelnika, postaju radna mjesta policijskih službenika pod novim nazivom „policijski tehničar“. Taj fenomen krenuo je, ni više ni manje nego, od same tajnice glavnog ravnatelja policije Nikole Miline, koji se ne može sada praviti da mu to nije poznato, a proširio se i na tajnice pojedinih načelnika. A ovo je samo jedno u nizu radnih mjesta administrativno-tehničkih poslova i kap u moru radnih mjesta koja su preko noći postala radna mjesta policijskih službenika.

S ovim otvaramo pitanje o stvarnoj potrebi, kriterijima i načinu popunjavanja takvih radnih mjesta i dok na terenu kronično nedostaje policijskih službenika sustav na čelu s glavnim ravnateljem policije Nikolom Milinom „proizvodi“ nove policijske službenike koji imaju sve policijske ovlasti, ali niti rade policijski posao niti primjenjuju policijske ovlasti.

Broj policijskih službenika u Ravnateljstvu policije i sjedištu Ministarstva koje zapravo postoji da bi osiguralo rad policije, a ne da bi provodilo policijske poslove govori sama za sebe i radi se o tisućama policijskih službenika koji nemaju veze s policijskim poslom, ali su reorganizacijom, čak i onom 2023. godine na čelu s glavnim ravnateljem policije Nikolom Milinom, oni ti koji obavljaju poslove koji su „usko povezani s policijskim poslovima“ kao što su primjerice tajnice načelnika. Intencija takvih reorganizacija bila je  povećati plaću ljudima u sustavu kroz dobivanje statusa policijskog službenika što je totalno promašena priča jer nisu tim ljudima samo povećane plaće, što se trebalo urediti povećanjem koeficijenata radnih mjesta, već su ti ljudi preko noći dobili policijske ovlasti i sada govorimo o preko 20.000 policijskih službenika u hrvatskoj policiji.

Zapitajte se koliko doista ima policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, koliko njih doista radi na sigurnosti građana i zaštiti ljudi i imovine, koliko ih je angažirano na čuvanju državne granice koje je trenutačno najveći prioritet, i ne treba nas onda čuditi što građani ne vide policiju na terenu, zašto ih nema.

Ako samo primjerice na desetke novih policijskih službenica dolazi iz kruga osoba koje su i prethodno obavljali, a i sada obavljaju, tajničke i administrativne poslove, dok istodobno policijske postaje ostaju bez dovoljnog broja ljudi na terenu, onda to više nije samo kadrovsko pitanje, to je pitanje upravljanja policijskim sustavom i odgovornost glavnog ravnatelja policije Nikole Miline koji je do toga doveo.

BRZINSKI TEČAJ S MJESEC I POL DANA EDUKACIJE DO POLICIJSKIH OVLASTI?

Drugo još ozbiljnije pitanje odnosi se na način ulaska u policijski sustav kroz temeljni policijski tečaj, koji traje relativno kratko, svega mjesec i pol dana, i završava stjecanjem potrebnih znanja te osposobljavanjem za obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti. Kako je to zapravo moguće i tko je o tome donio odluku?!

Ne dovodimo u pitanje potrebu obrazovanja novih policijskih službenika, već dovodimo u pitanje kriterije, trajanje, kvalitetu i način provedbe tog procesa, osobito kada se nakon tako kratkog razdoblja od tog policijskog službenika očekuje da na ulici donosi odluke koje mogu imati ozbiljne posljedice za život, zdravlje i slobodu građana.

Posebno tražimo odgovor na pitanje kako se provode kriteriji prijama i odabira kandidata na tom temeljnom policijskom tečaju jer u pojedinim generacijama polaznika evidentni su slučajevi u kojima su se pojavila djeca, supružnici ili drugi bliski članovi obitelji najviših rukovodećih policijskih službenika. U sustavu u kojem već godinama upozoravamo na pogodovanje, kadroviranje i nejednake kriterije, takve okolnosti moraju biti potpuno transparentne i provjerljive, jer ako se građaninu koji želi postati policajac poručuje da mora zadovoljiti stroge kriterije, pohađati tečaj skoro godinu dana onda ti isti kriteriji moraju jednako vrijediti za svakoga – bez obzira na ime i prezime, obiteljske veze ili položaj roditelja odnosno supružnika u policijskom sustavu.

Apsurd je još veći jer te osobe u nekim slučajevima dolaze na radna mjesta s visokim policijskim zvanjima za koje je potrebno običnom policijskom službeniku preko 10 godina službe da bi se uopće mogao kandidirati za to radno mjesto ukoliko se netko uopće i sjeti raspisati natječaj.

U naravi to izgleda ovako samo na jednom primjeru koji je poznat Sindikatu, a ima ih na desetke: Supruga jednog rukovodećeg policijskog službenika bez ikakvog internog oglasa ili natječaja preko noći dolazi na radno mjesto visoke stručne spreme u Samostalnoj službi za suradnju s vojnim ordinarijatom u Republici Hrvatskoj (radno mjesto policijskog službenika) s radnog mjesta administrativnog referenta (radno mjesto srednje stručne spreme državnog službenika) u Policijskoj upravi zagrebačkoj, a nakon toga ju se upućuje na navedeni temeljni policijski tečaj kako bi stekla uvjete za to radno mjesto odnosno kako bi postala policijski službenik budući da se radi o radnom mjestu policijskog službenika visoke stručne spreme.  S druge strane postoji veliki broj policijskih službenika visoke stručne spreme koji rade na radim mjestima srednje i nisu u mogućnosti dobiti adekvatno radno mjesto upravo zbog ovakvih slučajeva u kojima se izravno pogoduje pojedincima koji su u lancu rukovodećih policijskih službenika. I da budemo sasvim jasni ovo nije moglo proći bez znanja i suglasnosti glavnog ravnatelja policije Nikole Miline jer za bilo kakav premještaj, a kamoli za ovo, potrebno je odobrenje i suglasnost Ravnateljstva policije.

NIKAD NIŽI KRITERIJI ZA PRIJAM U POLICIJU

Treće pitanje još je ozbiljnije, a ono je da se godinama upozorava na snižavanje kriterija za prijam u policiju. Nekada za prijam u policiju bila je potrebna četverogodišnja srednja škola, a danas su se kriteriji spustili do razine trogodišnje srednje škole, stoga se nameće pitanje je li cijena popunjavanja sistematiziranih radnih mjesta najnižeg radnog mjesta u policiji postala važnija od kvalitete budućeg policijskog službenika?

Policija nije bilo koje radno mjesto i ono treba biti poziv onih koji su se odlučili na takav način života i koji imaju u sebi ono nešto što ih vodi tom pozivu. Policijski službenik nosi oružje, primjenjuje policijske ovlasti, ulazi u rizične situacije, donosi odluke u nekoliko sekundi i mora biti sposoban zaštititi građane, svoje kolege i samoga sebe.

Zato nije dovoljno samo popuniti broj, već je potrebno imati kvalitetnog, sposobnog, zdravstveno sposobnog, educiranog i profesionalno pripremljenog policijskog službenika.

Posebno nas zabrinjavaju informacije o policijskim službenicima koji nakon završetka školovanja imaju ozbiljne zdravstvene probleme ili se pokaže da imaju zdravstvena ograničenja koja dovode u pitanje njihovu sposobnost za obavljanje policijskih poslova pa se postavlja pitanje kako osoba neposredno nakon prijama ili završetka osposobljavanja ima ozbiljne zdravstvene probleme koji bitno utječu na sposobnost obavljanja policijskih poslova i kako je prošla zdravstvenu procjenu prilikom prijama, tko je provodio zdravstvene preglede i po kojim kriterijima, jesu li kriteriji posljednjih godina mijenjani i zašto te jesu li zbog nedostatka policijskih službenika i ti kriteriji postupno spuštani?

TRAŽI SE OD POLICAJACA NAJVIŠA ODGOVORNOST, A DAJE MU SE SVE MANJE

Od policijskog službenika očekuje se gotovo nadljudska razina odgovornosti, očekuje se da bude prvi na mjestu događaja, da zaštiti žrtvu, da uhvati počinitelja, da pravilno primijeni zakon, da zaštiti sebe i kolegu, da bude dostupan građanima.

A kada sustav zakaže, prvi koga se gleda, gleda se upravo njega, ali policijski službenik nije odgovoran za to koliko je ljudi raspoređeno u njegovoj smjeni, nije odgovoran za sistematizaciju radnih mjesta, nije odgovoran za kadrovsku politiku, nije odgovoran jer je preopterećen poslom i nepotrebnom administracijom, nije odgovoran za kriterije prema kojima se primaju novi policijski službenici, nije odgovoran za način na koji se organizira policijski sustav i nije odgovoran jer nema dovoljno policijskih službenika.

Za to postoje rukovoditelj, za to postoji Ravnateljstvo policije, za to postoji Ministarstvo i za to postoje glavni ravnatelj policije i Vi kao ministar.

Zato ministre od Vas očekujemo više od još jednog priopćenja o tome kako će se „utvrditi odgovornost“ i kako će se naći „Pedro“ da se smiri javnost ili bolje rečeno prebaciti odgovornost s glavnog ravnatelja policije Nikole Miline za kojeg smatramo da je najodgovorniji za ovakvo katastrofalno stanje u policiji.

Vama smo neizmjerno zahvali jer ste puno toga napravili za materijalna prava i tehničku opremljenost policije, ali ne možemo izbjeći ove činjenice kako Vas ne bi kritizirali jer Vi ste birali Nikolu Milinu i to dva puta za glavnog ravnatelja policije i od kada je on na toj dužnosti stanje u policijskom sustavu je sve gore i gore od narušenih međusobnih odnosa, činjenice da se konstantno sustav bavi sam sobom, nepostojanja kaznenopravne zaštite policijskih službenika, premalog broja policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove, sniženih kriterija za prijam u policiju, odlaska policijskih službenika prvenstveno zbog osjećaja nepravde, pritisaka i nedostatka profesionalnog uvažavanja itd.

Ministar, kao politički odgovorna osoba za rad Ministarstva unutarnjih poslova, mora biti odgovoran za to da sustav kojim upravlja funkcionira i da ima dovoljno kvalitetnih ljudi na pravom mjestu, jasne kriterije, profesionalno rukovođenje i učinkovitu kontrolu.

DEPOLITIZIRANI POLICIJSKI SUSTAV I TKO ZAPRAVO UPRAVLJA S NJIM?

Hrvatska policija je, barem prema zakonu, depolitizirana služba jer policijski službenik ne smije biti član političke stranke, ne smije politički djelovati u Ministarstvu niti se kandidirati na državnim i lokalnim izborima i to nije preporuka, nego zakonska obveza.

Ako policijski službenik ne smije biti politički angažiran, zašto se onda čelnik cijele policije odnosno glavni ravnatelj policije bira kroz političku izvršnu vlast i za svoj rad odgovara upravo ministru i Vladi RH odnosno politici?

Glavni ravnatelj policije bira se putem javnog natječaja na mandat od 5 godina, ali ga imenuje i razrješuje Vlada RH na prijedlog ministra unutarnjih poslova i za svoj rad odgovoran je ministru unutarnjih poslova.

Dakle, građanima se govori o depolitiziranoj policiji, policijskim službenicima se zakonom zabranjuje članstvo u političkim strankama i političko djelovanje, ali osoba koja se nalazi na vrhu tog sustava odgovara političkom ministru, a njegov izbor i razrješenje ovise o izvršnoj vlasti odnosno politici. Usporedba s drugim sigurnosnim institucijama pokazuje da stvari ne moraju biti uređene samo na jedan i to ovakav totalno promašen način.

Stoga, može li se govoriti o stvarnoj operativnoj neovisnosti policije ako politička vlast ima odlučujući utjecaj na izbor njezina prvog čovjeka, a isti taj čovjek za svoj rad odgovara političkom ministru odnosno ponovno toj istoj politici?

Još važnije pitanje jest ono o mandatu. Ako glavni ravnatelj policije zna da njegovu smjenu može inicirati ministar, a konačnu odluku donosi Vlada RH, postoji li u takvom sustavu dovoljno snažna institucionalna zaštita da glavni ravnatelj može donijeti odluku protivnu političkom interesu ako smatra da je to profesionalno, zakonito i u interesu policije?

Jer depolitizacija policije ne bi smjela značiti samo zabranu policajcu da bude član političke stranke. Depolitizacija mora značiti i da profesionalni vrh policije može djelovati bez straha od političke odmazde zbog profesionalnih odluka.

Stoga može li glavni ravnatelj policije biti potpuno profesionalno neovisan ako zna da ga upravo politička vlast koja ga je postavila može, kroz zakonom propisani postupak, i razriješiti?

To nije pitanje jedne osobe već je to pitanje policijskog sustava i same činjenice može li policija biti istinski profesionalna, neovisna i otporna na političke utjecaje ako je njezin prvi čovjek institucionalno vezan uz političku izvršnu vlast.

JE LI SE OBITELJ NIKOLE MILINE VOZILA U SLUŽBENIM VOZILIMA MUP-a?

Isto tako dužni smo se osvrnut na nedavnu izjavu glavnog ravnatelja policije Nikole Miline u javnosti kada se referirao na naše pitanje zaštite svoje obitelji, navodeći da mu obitelj nije čuvana. Upravo zato Nikola Milina javnosti ponovno treba jasno odgovoriti na pitanje kako ne bi bilo nikakvih dvojbi:

Jesu li policijski službenici iz Uprave za posebne poslove sigurnosti u službenim vozilima MUP-a prevozili njegovu suprugu i/ili djecu?

Pri tome ne mislimo na vožnje u kojima je Nikola Milina osobno bio s njima u vozilu kao štićena osoba, nego isključivo na eventualne vožnje njegove supruge i/ili djece bez njegove nazočnosti od strane policijskih službenika u službenim vozilima MUP-a (Audi A3, VW golf i VW touareg).

Ako je javno navedeno od strane Nikole Miline da obitelj nije bila štićena, a Nikola Milina kao osoba III. kategorije štićene osobe ni nema pravo na takvu zaštitu članova obitelji, onda je potrebno razjasniti jesu li službenici Uprave za posebne poslove osiguranja ipak obavljali prijevoz članova njegove obitelji službenim vozilima MUP-a i ako jesu u koju svrhu budući da se radi o sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Ovo pitanje postavljamo upravo zato da se razjasni razlika između službene zaštite, službenog prijevoza i eventualnog korištenja resursa MUP-a za potrebe članova obitelji ako je takva potreba postojala i očekujemo da se o tome javno izjasni glavni ravnatelj policije Nikola Milina.

ZAKLJUČNO

Također Vas pitamo hoćete li preuzeti odgovornost za sustav kojim upravljate i poduzeti određene konkretne korake kako bi se sustav mijenjao na bolje ili će i ovaj put odgovornost završiti na policajcu koji je u trenutku tragedije bio najbliži mjestu događaja radi pritiska javnosti.

Hrvatskim građanima ne treba policija koja će nakon tragedije tražiti krivca, treba im policija koja će prije tragedije imati dovoljno ljudi, dobro organiziran sustav i rukovoditelje koji će preuzeti odgovornost, a policajca koji se neće bojati postupati prema svima jednako i imati zaštitu tog sustava kada radi zakonito o profesionalno.

Ukoliko ne vidimo pomaka i Vašu konkretnu reakciju na probleme na koje godinama upozoravamo, ne samo mi nego i drugi sindikati u strukovne udruge, a koji su doveli čak do toga da se huligani i osobe koje se protupravno ponašaju ismijavaju policijom Sindikat je spreman organizirati prosvjed na koji će pozvati ne samo policijske službenike već i druge sindikate i građane koji to sve vide i koji su dali ogromnu i neizmjernu podršku našoj šibenskoj policijskoj službenici u aferi „Nakaze“.

S poštovanjem,

P R E D S J E D N I K

Mario Puškarić. mag. crim.

O TOME OBAVIJEST:

- medijima,

- gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske,

- ARHIVA, ovdje.-

Broj: SPS-01-02/28-2026.

Zagreb, 12. 9. 2026. godine

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

POVODOM DANAŠNJEG JAVNOG ISTUPA

GLAVNOG RAVNATELJA POLICIJE NIKOLE MILINE

POVODOM TRAGIČNOG DOGAĐAJA U SLATINI

PREDMET:  Očitovanje na izjave glavnog ravnatelja policije povodom tragičnog događaja u Slatini – zahtjev za pravednim tretmanom policijskih službenika i utvrđivanjem odgovornosti na svim razinama

 Sindikat policijskih službenika izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i bližnjima žrtve tragičnog zločina u Slatini. Riječ je o nenadoknadivom gubitku i tragediji koja je s pravom potresla cijelu hrvatsku javnost.

 Upravo zato ovaj događaj nikako ne smije završiti samo na disciplinskim postupcima protiv policijskih službenika koji su se u trenutku događaja nalazili na terenu ili bili u smjeni.

 Nakon istupa glavnog ravnatelja policije Nikole Miline i javno iznesenih rezultata izvanrednog nadzora, smatramo svojom profesionalnom i moralnom obvezom otvoriti pitanje koje nadilazi pojedinačno postupanje.

 Ovo više nije samo pitanje što je učinio pojedini policijski službenik već je ovo je pitanje kako je organiziran policijski sustav koji bi svim građanima trebao jamčiti sigurnost i povjerenje.

 Godinama Sindikat policijskih službenika upozorava na kronični nedostatak policijskih službenika na poslovima neposredno vezanima uz sigurnost građana. Da na terenu nema dovoljno policajaca, svakodnevno svjedoče i sami građani.

 U policijskim postajama nema dovoljno operativnih dežurnih, kriminalistička policija opterećena je velikim brojem predmeta i administracijom, dok istodobno obujam posla neprestano raste.

 Istodobno, sustav ima sve veći broj organizacijskih struktura, rukovodećih i drugih radnih mjesta koja ne rješavaju problem nedostatka ljudi na terenu niti neposredno provode policijske ovlasti. Umjesto toga, pojedine organizacijske strukture i radna mjesta, prema našem mišljenju, sve više postaju svrha sami sebi.

 Kada se analizira broj rukovodećih policijskih službenika, dolazimo do poraznog podatka da, prema raspoloživim podacima Sindikata, na približno tri policijska službenika dolazi jedan rukovoditelj.

 Istodobno je fokus i opterećenost policije čuvanjem državne granice dodatno smanjio ionako nedovoljan broj policijskih službenika koji bi trebali biti angažirani na poslovima zaštite života, ljudi i imovine građana. Postavlja se pitanje zašto se za te poslove u većoj mjeri nisu angažirali drugi raspoloživi kapaciteti države, uključujući pričuvnu policiju i druge sigurnosne službe. To je stanje koje je dugoročno neodrživo.

 Posebno se mora podsjetiti na reorganizaciju policijskog sustava provedenu 2023. godine, za koju je bila najavljivana intencija smanjenja broja zaposlenih u Ravnateljstvu policije i povećanja broja policijskih službenika u policijskim upravama i policijskim postajama.

 Iako je takva intencija sama po sebi bila razumljiva, Sindikat policijskih službenika i tada je upozoravao na način provedbe i posljedice takvih kadrovskih promjena.

 Danas moramo postaviti i pitanje je li reorganizacija ujedno iskorištena za promjene na rukovodećim i drugim položajima unutar sustava te jesu li pri tome stručnost i profesionalnost uvijek bile ispred kriterija poslušnosti i podobnosti.

 Kao posebno pitanje izdvajamo slučajeve napredovanja i premještaja sindikalnih dužnosnika koji ne rade policijske poslove već su profesionalci u sindikatima na odgovorna i bolje plaćena radna mjesta unutar sustava, uključujući slučaj premještaja iz Policijske uprave zagrebačke u Ravnateljstvo policije jednog od predsjednika reprezentativnog sindikata i s tim smo sve rekli kako sustav kojim upravlja Nikola Milina funkcionira.

 Ako se sindikalna neovisnost treba temeljiti na slobodi kritiziranja vlasti, onda se mora postaviti pitanje može li takva neovisnost postojati ako se istodobno pojedince koji vlast ne kritiziraju nagrađuje boljim radnim mjestima i napredovanjem, dok se one koji kritiziraju nagrađuje fabriciranim i paušalnim anonimnim prijavama u kojima se izravno uključuje i sam glavni ravnatelj policije Nikola Milina. Posebno zabrinjava mogućnost da se anonimne prijave i mehanizmi unutarnjih provjera koriste kao sredstvo odvraćanja od zakonitog sindikalnog djelovanja, javnog ukazivanja na probleme u sustavu i pozivanja odgovornih osoba na odgovornost, što smatramo nedopustivim i protivnim samoj svrsi i slobodi sindikalnog djelovanja.

 Ne može se sigurnost građana graditi tako da se smanjuje broj ljudi koji neposredno rade policijski posao, dok se istodobno povećava administracija i broj funkcija unutar sustava.

 U konkretnom slučaju na teren je izašla jedna patrola, zato javno pitamo glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu:

 Kako očekivati da dvoje policijskih službenika istodobno pruži neposrednu zaštitu žrtvi, osigura mjesto događaja, traga za osumnjičenikom, obrađuje sve dostupne informacije i istodobno ostane raspoloživo za druge događaje na području koje pokriva?

 Znaju li građani i ministar da postoje policijske postaje u kojima često nema dovoljno raspoloživih patrola, odnosno da u pojedinim smjenama jedna patrola pokriva čitavo postajno podruje, a ne samo jedan sektor?

 I konačno:

 Što je glavni ravnatelj policije Nikola Milina tijekom gotovo devet godina svog mandata konkretno poduzeo kako bi se takvo stanje promijenilo?

 Policijski službenici ne mogu biti na dva mjesta istodobno i ne mogu nadoknaditi nedostatak ljudi koji je posljedica dugogodišnjeg upravljanja sustavom, odnosno, bolje rečeno, nedovoljne brige za ljudske potencijale.

 Činjenica da mladi ljudi, u naponu snage i nakon relativno kratkog vremena provedenog u policiji, napuštaju sustav zbog razočaranja u njegovo funkcioniranje govori dovoljno sama za sebe.

 Prema javno iznesenim rezultatima nadzora, policijski službenici stigli su na adresu u roku od deset minuta od zaprimanja dojave, postupali prema žrtvi, obišli okolno područje i poduzeli radnje u cilju pronalaska osumnjičenika.

 Ako je naknadnim nadzorom utvrđeno da je bilo propusta u organizaciji traganja, komunikaciji ili angažiranju dodatnih snaga, tada se mora odgovoriti i na pitanje:

 Tko je bio odgovoran za organizaciju rada i osiguravanje potrebnih kapaciteta?

 Pojedinačni policijski službenik može odgovarati za vlastito postupanje, ali ne može odgovarati za način organiziranja rada, raspoloživost ljudstva, zapovijedanje i funkcioniranje sustava jer za to su odgovorni oni koji tim sustavom rukovode, a na čelu policijskog sustava nalazi se glavni ravnatelj policije Nikola Milina.

 Zato smatramo neprihvatljivim da se odgovornost za moguće sustavne propuste zaustavi i prebaci na policijskog službenika koji je u određenom trenutku bio u smjeni i postupao.

 Postoji još jedan problem o kojem se premalo govori a na koji smo često upozoravali – policijski službenici napuštaju sustav i razlog nije plaća.

 Mnogi odlaze zbog nezadovoljstva načinom upravljanja, loših međuljudskih odnosa, osjećaja nepravde, pritisaka, nedostatka profesionalnog uvažavanja i nedostatka odgovarajuće pravne zaštite.

 Godinama upozoravamo i na problem političkog i interesnog kadroviranja, osobito kada je riječ o imenovanju rukovodećih policijskih službenika.

 O toj su problematici javno progovorile i druge organizacije, među ostalima i Strukovna udruga kriminalista, koja se obratila premjeru Andreju Plenkoviću.

 Prečesto se kod imenovanja rukovoditelja, umjesto pitanja „Tko je najbolji za posao?“, postavlja pitanje „Tko će biti najposlušniji i čiji je?“

 Takav način upravljanja dugoročno uništava profesionalnost policije.

 Policiji trebaju rukovoditelji koji će znati organizirati posao, zaštititi svoje ljude, donositi zakonite odluke i preuzeti odgovornost.

 Poslušnost ne smije biti kriterij za rukovođenje policijom. Stručnost, zakonitost, profesionalnost i odgovornost moraju biti.

 Sindikat policijskih službenika već je upozoravao na potrebu snažnije kaznenopravne zaštite policijskih službenika, kao što su to učinili i drugi sindikati i Strukovna udruga kriminalista.

 Od policajca se očekuje da bude prvi kada treba zaštititi građanina, očekuje se da ulazi u opasne situacije, očekuje se da riskira vlastiti život kako bi zaštitio druge, očekuje se da provodi zakon i kada je to teško i da prema svima postupa jednako.

 A kada isti taj policajac postane meta napada, prijetnje ili pritiska, zaštita sustava često nije ni približno onakva kakvu bi trebao imati.

 To smo posebno naglašavali i u slučaju „Nakaze“, kada smo tražili odgovornost glavnog ravnatelja policije Nikole Miline i postavljali pitanje je li bilo pritisaka na šibensku policijsku službenicu.

 Posebno zabrinjava činjenica da, prema informacijama kojima raspolaže Sindikat, iz sustava kojim rukovodi Nikola Milina s policijskom službenicom nije ostvarena ni odgovarajuća komunikacija, a kamoli ozbiljan razgovor kojim bi se pokušalo utvrditi kakvim je pritiscima bila izložena i pružiti joj odgovarajuća zaštita.

 Stoga s pravom postavljamo pitanje koliko je vrh policijskog sustava doista zainteresiran za zaštitu policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti.

 Ako država od policijskog službenika traži maksimalnu odgovornost, onda mu mora osigurati i maksimalnu pravnu i institucionalnu zaštitu.

 Izvanredni nadzor može i mora utvrditi je li pojedinac pogriješio, ali ako je utvrđena slabost u organizaciji traganja, komunikaciji, koordinaciji i angažiranju snaga, tada se mora utvrditi i rukovodna odgovornost za takvo stanje.

 Ne možemo imati sustav u kojem odgovornost putuje samo prema dolje, jer ako policajac odgovara za ono što je učinio, rukovoditelj mora odgovarati i za ono što nije učinio.

 Upravo zato godinama postavljamo pitanje odgovornosti za stanje hrvatske policije.

 Ovo stanje u policiji nije nastalo preko noći, nije nastalo niti zbog jedne smjene, nije nastalo ni zbog jednog policijskog službenika.

 Nastalo je godinama.

 Godinama mi kao sindikat upozoravamo na manjak ljudi, odlazak službenika, probleme u organizaciji, loše međuljudske odnose, dvostruke kriterije, način imenovanja rukovoditelja i nedostatak odgovarajuće zaštite policijskih službenika.

 Ako se na upozorenja ne reagira, ako se problemi samo prebacuju s jedne razine na drugu i ako se sustav uglavnom bavi samim sobom, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti onih koji ga vode.

 Sindikat policijskih službenika smatra da je za ovakvo stanje sustava najodgovorniji glavni ravnatelj policije Nikola Milina, ne samo zbog odluka koje su donesene, nego i zbog odluka koje nisu donesene te problema koji godinama nisu riješeni.

 Jer odgovornost rukovoditelja nije samo u tome da potpiše odluku.

 Odgovornost rukovoditelja je i da pravodobno prepozna problem, upozorenje shvati ozbiljno i poduzme mjere prije nego što posljedice postanu tragične.

 Policijski službenici nisu strojevi i ne mogu istodobno biti na više mjesta, ne mogu nadoknaditi manjak ljudi i ne mogu sami popraviti sustav koji godinama nije rješavao vlastite probleme.

 Ono što mogu jest raditi svoj posao najbolje što mogu u okolnostima koje im je sustav osigurao.

 Zato ovaj tragični događaj mora biti upozorenje, a ne samo povod za pronalazak nekoliko pojedinaca kojima će se pripisati odgovornost i prebaciti odgovornost onoga koji je za policijski sustav odgovoran, a to je glavni ravnatelj policije Nikola Milina.

 Jer glavni ravnatelju policije, policija ne postoji da bi se bavila sama sobom, nego postoji zbog građana i njihove sigurnosti i zaštite.

 Sustav koji se godinama više bavi vlastitim unutarnjim problemima, kadroviranjem, funkcijama i preživljavanjem pojedinaca na tim funkcijama, a ne sigurnošću građana i zaštitom vlastitih policijskih službenika – mora se mijenjati.

 Vrijeme je da se prestane upravljati posljedicama i počne upravljati policijom.

 Sindikat policijskih službenika još jednom izražava iskrenu sućut obitelji i bližnjima žrtve i jasno poručujemo:

 Nećemo dopustiti da policajac na prvoj liniji postane žrtveni jarac za probleme sustava koje nije policajac stvorio i koje sam ne može riješiti.

 PREDSJEDNIK 

 Mario Puškarić, mag. crim.